Vjerni svjedok hrvatske zbilje

Na samu kraju 2020. poznati zadarski liječnik i sveučilišni profesor Boris Dželalija objavio je svoj prvi roman, Gospodar svojih odluka. Roman je objavljen u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Zadru, uz sunakladništvo Središnjice iz Zagreba.

Biografski ili autobiografski roman kronološki prati životni put siromašnoga i pametnoga dječaka Mislava iz Dalmatinske zagore, ali ujedno prikazuje hrvatsku zbilju druge polovice 20. i početka 21. stoljeća. Građu romana autor je rasporedio u poglavlja, pri čemu svako obrađuje jedno razdoblje njegova života. Roman je ispričan u trećem licu. Prikazuje se netko drugi, a ne autor, ali se podrazumijeva život Borisa Dželalije. Biografija ili autobiografija obuhvaća događaje od rođenja i djetinjstva u malenom mjestu u Dalmatinskoj zagori, gimnazijskih dana u Drnišu, zagrebačke studijske dane i Hrvatsko proljeće, početak rada u zadarskoj bolnici, događaje iz Domovinskog rata i poraća, te konačno nedavna događanja uz pojavu pandemijskog COVID-19.

Izd. Ogranak Matice hrvatske
u Zadru, Zadar, 2020.

Vjerno opisani događaji okvir su za iznošenje autorovih intimnih trenutaka: neposredan opis događaja iz djetinjstva, opis obitelji, zadnji susret s majkom i majčina smrt, bolest i ozdravljenje kćeri, igre s unukom te nesporazumi i neslaganja s braćom. Autor u njima nalazi i povod za niz rasprava i intelektualnih razmišljanja. Otkrivaju nam se izvorni oblici života u Dalmatinskoj zagori, običaji i mentalitet ljudi. Mudrost rodnog kraja autor je ponio u život.

Boris Dželalija rođen je 1955. u Ključu na Miljevcima kod Drniša. Diplomirao je 1979. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1994. stekao je doktorat znanosti. U statusu redovitoga profesora u trajnom zvanju zaposlenik je na Odjelu za zdravstvene studije na Sveučilištu u Zadru i vanjski suradnik na Medicinskom fakultetu u Splitu. Neposredno po završetku studija medicine zaposlio se 1980. u Medicinskom centru u Zadru (danas Opća bolnica Zadar). Bio je dragovoljac Domovinskoga rata u zdravstvenoj službi Hrvatske vojske na bojišnici u zadarskome zaleđu. Preživio je pakao Škabrnje i na kraju vojnički put završio stekavši čin pričuvnoga pukovnika HV-a.

 Gospodariti svojim odlukama nikada ne može biti lako za pojedinca koji je dio društvenog procesa. Stavimo li to u kontekst hrvatske zbilje druge polovice 20. stoljeća i poslije, proces postaje još teži i izazovniji, dok vrhunac složenosti dobiva u činjenici obnašanja društveno zahtjevne i važne – medicinske zadaće. Prema riječima recenzenta knjige Zlatka Begonje, sredina 20. st. polazna je točka ovoga zanimljivog presjeka životnog puta, koji već činjenicom razdoblja o kojemu je riječ upućuje na društvene okolnosti tada prevladavajućega jugoslavenskog komunističkog totalitarnog režima u kojem se nalazila Hrvatska, pa stoga i središnje mjesto događaja – maleno mjesto Ključ u Miljevcima nedaleko od Drniša.

Način na koji glavni lik uspijeva dobiti osobno ime zapravo je izvrsna slika vremena u kojoj se zrcali uloga i djelovanje režimskih poslušnika, često i u trenucima imena djeci, što je za njih moglo biti dalekosežno važno. Očeve su riječi: „Zvat će se Frane, po svetome Franji, zaštitniku siromašnih.“ To se matičaru nikako nije svidjelo, zavrtio je krupnim očima, zasukao masne brčine i srdito i nabusito održao malu i jasnu propovijed: „Kakvo ti je to ime? Crkva je okorjeli neprijatelj države, a ti bi, druže, djetetu dao ime toga nekog svetca... Upisat ćemo mi njemu ime po državi, a ne po svetcu... Neka znaš da ti se rodio Jugoslav, a ne Frane...“ Čitatelj romana otkrit će kako na dovitljiv način, uz pomoć seoskog učitelja, dječak uspijeva dobiti ime Mislav.

Biti Hrvat katolik poslije Drugoga svjetskog rata nije bilo lako. Kao dijete gledao je kako mu oca odvodi milicija, izbačen je iz gimnazije u Drnišu, pa opet u nju vraćen. Odrastanje i školovanje doveli su glavnog junaka u prilike obilježene političkim zbivanjima iz sedamdesetih godina i Hrvatskog proljeća. I tu se, prema viđenju recenzenta Begonje, slično pokazuje režimsko postupanje prema nacionalno i svjetonazorski drukčijim pojedincima, koji su svoja opredjeljenja iskazivali pjevanjem pjesama s isticanjem vrijednih hrvatskih muževa kao i simbola iz nacionalne prošlosti. Sumnjičenja i kažnjavanja za takve čine bila su vjerodostojan odraz prilika i nametnute režimske presije pod kojom su odrastali nacionalno svjesni pojedinci i generacije mladih ljudi. Režimsko postupanje Mislav osjeća i za studijskih dana, koje uspješno završava liječničkom diplomom te konačno dolaskom u zadarsku bolnicu.

             Begonja posebno izdvaja događaje iz Domovinskoga rata, u kojima od samih početaka aktivno sudjeluje. Naročito je važno njegovo vjerno svjedočenje o ratnim zbivanjima u Škabrnji. Tu je kao hrvatski branitelj u liječničkoj ulozi zajedno s ostalim suborcima proživljavao izrazito teške trenutke. Ratni put potom se nastavljao na bojišnici za vrijeme operacije Maslenica i nakon toga u različitim oblicima sve do okončanja borbe za hrvatsku slobodu i samostalnost. Dokumentarno vjerno i emotivno neposredno opisan je rastanak s kćeri prije odlaska u rat.

Izdvajaju se i njegove priče iz Daytona i Cincinnatija u američkoj saveznoj državi Ohio, kao i pismo upućeno uzniku u Haagu – hrvatskom generalu Anti Gotovini. U presjeku ovoga dijela radnoga i životnoga puta naglašavaju se osobne teškoće, ali jednako tako i radosni događaji koji su ga obilježili. Zaključno se osvrće na aktualnosti vezane uz pandemijsku bolest COVID-19.

Urednik romana i pisac predgovora Stipe Botica navodi kako autor pripovijeda s lakoćom i svoju je priču htio prenijeti i čitateljima koji su, možda, prošli sličan životni put i kojima je želio pružiti zadovoljstvo ispričanoga. Autor uživa u pričanju. Prema riječima recenzentice Vigato, autor je ispričao priču o svojemu životu, a da pritom nije zanemario druge subjekte. Sve su priče u romanu polifonične s obzirom na to da su nužno strukturirane od različitih glasova. Rezultat je neizbježna heterogena unutrašnja struktura glavnog junaka. Da bi oblikovao svoju misao, autor koristi pripovijedanje, prikladan opis, monolog, česte i uvjerljive dijaloge, koristi frazeme, aforizme i poslovični izričaj.

Vladati svojim odlukama jedna je od pretpostavki zadržavanja ljudskoga i moralnoga integriteta, tako važnoga, ali neprestance stavljanoga na kušnju, zaključak je recenzenta Begonje.

Boris Dželalija odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u humanitarnom djelovanju tijekom Domovinskoga rata te za znanstveni rad i medicinska istraživanja na području biomedicine i infektologije. Knjiga je u srpnju predstavljena na Sveučilištu u Zadru, pred mnogobrojnom publikom, dok je 7. rujna održana zagrebačka promocija romana u Matici hrvatskoj.